"Without you, the poetry within me is dead."

Evo nekih mojih pesama.



Sablasna melodija moje duše


Slušam simfoniju kiše. Svaki ton me boli,
Uvlači me me u melanholiju,
U sablasnu melodiju skrhanih instrumenata.
Žice moje harfe iskidane vise,
Trepere pod prodorom oštrog zvuka jezivog orkestra,
Bezdušno lelujaju mameći me.
Sklapam oči.
Žice vuku me u košmar.

Užurbano se probijam kroz gomilu
Ljudi praznih lica, bez osmeha,
Bez topline…

Svuda je hladno, ali suviše svetlo.
Plašim se celog sveta. Plašim se sebe same,
I u daljini čujem svoje ime
Otpevano tankim, ali prodornim vriskom.
Jato ptica leti iznad moje glave,
Svi izbezumljeno trče,
Ne znam gde sam, ne znam šta radim,
Ne sećam se ničega. Zaboravljam kako se diše!
Srce lupa, zove u pomoć…

Odjek u meni budi me iz sna. Sve je već obavila tišina.
Ona me ne boli. Ona me lomi.

Bojim se, sedim u samoći. Krijem se u senkama
Dok jecaji odzvanjaju kidajući mi srce.
Želim da brišem sećanja, žudim da ubijem emocije….
Jer vreme mi ne pomaže. Vreme ne postoji,
Nema ni prošlosti ni budućnosti,
Samo snovi i buđenja.

Moji snovi poljuljano plove po uzburkanoj pučini
Ledenog, mračnog mora. Gledam ja u nebo, ali ne vidim zvezde.
Pevam, dok mi glas podrhtava. Smejem se u tami.
Nadam se.

Ja verujem da negde tamo čeka me moja obala.
Neka tajna, skrivena sreća, tihi vetar i ceo spektar boja
Kojim ja sama bojiću svoj život, u vedrim nijansama plavetnila.
Čuću veličanstvene tonove svoje sudbine, pevaću za snove, za mladost
I za ljubav. Smejaću se iskreno, boriću se za sebe, za one koje volim...

Samo, samo još malo. Samo da skupim snagu, da nađem put...
I da snovi prestanu da me plaše.



Nemo srce noći


Jesen je. I noć je pala. A padam i ja...
Slušam taj ponoćni vetar.
Vrišti i ja se plašim.
Tugu širi ovim našim
Sumornim, mrtvim gradom lutajućih duša,
Gde spokoja nema ni među živima,
Ni među mrtvima.

Sedim u mraku. Kroz otvoren prozor
Ulaze mi senke, igraju se smelo,
Valjaju po zidu, grcaju od smeha,
Čujem njihove reči prigušenog eha.
Hladne su mi ruke, lice mi je belo,
Zaspaću u tišini.

Čujem snove kako kucaju,
U srcu, u praznini.
Dobiće ovu bitku, predosećam,
Jer ja snage nemam da to sprečim.
Ne vredi mi da rane lečim,
Kad bol više ne osećam.

Nije mi važno što sam sama,
Ali priznajem, tišina satire me.
Koliko li časova tako čučim, a tama
U naručju svome ljuljuška me.
Ne mogu pobeći. Snaga...Nema je, ne.

Zato, polako sklapam oči,
Iako i dalje osećam hladnoću.
U nemom srcu noći,
Gde grlim jedino samoću,
Ja utonuću u snove,
Dočekaću kiše,
Okusiti kapi bolne, nove,
I nikada, neću osetiti ljubav...
Nikada više.



The Grave Of My Hope Pt 1


Run through my heart,
for one last time,
and take my breath away.
You know that I’m weak to fly.
So don’t try to help me.
Go on and break my wings.
Burn my last

Dream…to be the one with the sky,
to feel the breeze again,
to make myself as high as stars
to fly forever…
Tonight I’m bringing the flowers on my grave of hope.
Join me.

I was not an angel,
not a bird.
I was a masterpiece you destroyed.
Still I’m yours and forever I’ll be,
so it’s time to save what’s left of me…
Break my wings,
don’t let me suffer.
You’ve put me down,
Go on and take them away of me.
They’re not mine to fly,

Not anymore…my straight is disappearing,
the sky looks so far.
No more breeze to feel,
when I’m hollow inside.
It’s time for me to meet the grave of my hope.
It has gone with my wings.
I’m bringing the flowers tonight.
Join me.



On the edge of the truth



I see the twilight through the window,
And something inside of me slowly breaks.
I remember those days,
Those days I cried so much,
Days when I tried to hide my emotions,
My pain and lacrimal eyes,
But I could not resist the sadness to overtake me,
I could not…I tried but I have never succeeded…
I cried but have never drowned the love.

I’ve been searching for the way to break away,
I’ve been running a long time…
But I was weak,
Never strong enough to say I’ll deal with it,
I’ll get over it…Get over him.

I just wished my dreams come true,
I wished for them, I lived for them.
I lived in them,
Too long to be conscious and see the truth,
To understand that I have failed,
And reconcile with the fact I’m living a lie,
A lie I believed in…

Guilt that I feel will never fade away,
All those memories I keep inside
Will never be forgotten,
They will always hurt.
Oh, blame me, for all I’ve done,
Blame me for reality I haven’t seen,
For years I’ve wasted.

My life is the one to bear the consequences,
My words are left to be insignificant,
My wounds will leave indelible scars,
My tears, my hope, my heart…
Are left for one I’ve never had.
For the one who never cared,
And never will.

dobre su ti

Hvala :)

Odlicne su,samo tako nastavi

Hvalaa! :)
Onu prvu sam poslala na jedan konkurs, videcemo kako ce proci...

Za sad sam pročitala prve dvije i sviđaju mi se. Lijepo je vidjeti kad tako mlade djevojke lijepo pišu.

Sretno na konkursu.

Jeste. :)
I hvala puno!

Super pjesme, zaista :baj:

Hvalaa! Drago mi je sto ti se dopadaju! :)

Trebala bi sudjelovati u literarnom takmičenju :baj:

"Želim da brišem sećanja, žudim da ubijem emocije….
Jer vreme mi ne pomaže. Vreme ne postoji,
Nema ni prošlosti ni budućnosti,
Samo snovi i buđenja."
-------
odlicno! :)

Zoe, i jesam pre nedelju dana, ali izgleda da sam kasno poslala pesmu xD Vise srece drugi put :D

Black_eyes: hvalaa!! ^_^

pjesme su odlične

Hvala puno!