Mirror forum
Dobrodošli na Mirror forum!
Registracija je jednostavna, pridružite nam se!

Join the forum, it's quick and easy

Mirror forum
Dobrodošli na Mirror forum!
Registracija je jednostavna, pridružite nam se!
Mirror forum
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

"Just because I'm breathing doesn't mean I'm alive."

2 posters

Go down

"Just because I'm breathing doesn't mean I'm alive." Empty "Just because I'm breathing doesn't mean I'm alive."

Post by Miss_Monster Wed 14 Mar - 21:39:53

Ove sastave sam pisala davno, mozda prije oko godinu dana. U zadnje vrijeme nisam nista pisala jer nemam vremena a i nemam bas inspiracije :/
Imala sam jos neke, ali sam ih slucajno pobrisala iz kompjutera >.<


Nekoliko kapi kise padnu mu na lice. Hladne su i bistre, sapiraju mu lice i kozu, ali ne mogu saprati njegova osjecanja, njegovu usamljenost i bol. Njegove suze mijesaju se sa kapima kise i klize mu niz lice, a zatim padaju na tlo i nestaju u kovitlacu vjetra, vode, boli i sjecanja. Nebo je tamne, skoro crne boje, prekriveno gustim tmurnim oblacima koji donose kisu. Jos nekoliko kapi padnu mu na lice, ali on se ne trudi da ih obrise. Ne pomazu mu, ali mu ni ne skode. Sjeda na klupu i posmatra uspavani grad, dok mu se hiljade misli preplicu u glavi. Zivot je kratak i prije nego sto ga pocnes zivjeti on zavrsi. Da li je njegov zivot gotov? Ne, on je jos mlad, ali ne osjeca se tako. Da li ima razloga zivjeti? Da, samo sto on to u ovom trenutku ne razumije. Ne razumije da zivot ne smijemo posmatrati u crno-bijeloj boji, iako vecina nas to cini. On ne shvaca da se zivot sastoji od uspona i padova, i da poslije svakog pada moramo pronaci tracak nade i nastaviti zivjeti. On zamislja da je zivot kao kamion. Da li bi htjeli da nas zaobidje ili da nas pregazi? Za njega zivot je beznacajan, bolan.
Jos par kapi padne, jos par minuta prodje, jos par suza se stopi sa vodom. Ustane....hoda...razmislja. Svijet ide dalje, ali njegov se veceras rusi. On seta ispod olovnih oblaka, ali nema nikoga da seta sa njim. To ga grize, muci i ubija. Svako ima nekoga, on nema nikoga, nikoga ko bi preuzeo dio njegove boli na sebe i pomogao mu da pronadje izlaz iz tame. Gleda oko sebe, ali ne pronalazi izlaz, ne vidi ga ili ga ne zeli vidjeti. Kisa ne prestaje......sapira mu misli, ali ne moze saprati bol. Ona ostaje tu, vjecno sakrivena u njemu, spremna otkriti se i zadati mu udarac kada to najmanje ocekuje. Osjeca se izmoreno, zeljan je smrti. Sta je tamo iza, iza te strasne smrti? Sta se nalazi iza nje? Da li mi zivimo i nakon sto umremo? Na neki nacin i zivimo, u srcima i sjecanjima onih koji su nas voljeli. Ali u cijim sjecanjima ce on zivjeti, on ne zna odgovor na to. Ko ce plakati kada on ne bude tu? To ce biti samo jos jedan ugasen zivot, nista neobicno, i nista cudno. Kisa nastavlja padati ali on polako prestaje zivjeti. Okrece se oko sebe, kako bi vidjeo da se nalazi na visini. Poslednji put gleda svjetlost grada, srecu ljudi a zatim se baca. Baca se bez tracka kolebanja, ponire u nepoznato nadajuci se da ce poslije smrti pronaci srecu. Njegov zivot se zavrsava jednim tupim udarcem. Nista neobicno i nista neuobicajeno, ali ipak tragicno. Kisa nastavlja padati kvaseci mu krvavo lice i odjecu. Pokusava ga ozivjeti, ali ne uspijeva. To vise niko ne moze.





Napolju vec svitava. Ona sjedi naslonjena o zid u staroj trosnoj gradjevini na kraju grada. Vlaga i zadah budji sire se svuda oko nje i ispunjavaju joj nozdrve sireci se u pluca, ali ona nista ne osjeca. Zna da je tu niko nece naci i to je ono sto joj je potrebno. Samoca. Mjesecima se skrivala od porodice, prijatelja, poznanika i sada je napokon nasla mjesto gdje joj niko ne smeta. Sve sto zeli je opet se osjecati onako kako se osjecala 1. put. Zeli osjetiti onu srecu, smirenost i svjetlost tame. Zeli opet osjetiti onaj ubod za srecu. Ubod koji ju je svaki put sve vise i vise upropastavao, unistavao njenu licnost i njen zivot. Prvi ubod, ostavio je ranu koja nikada nece zacijeliti. Prvi ubod bio je jedinstven i neponovljiv. Svaki sljedeci bio je sve gori i gori. O tome nije razmisljala kada je prvi put uzela spricu i zarila je u venu. O tome nije razmisljala svaki sljedeci put. Ali sada, u ovom trenutku postala je svega svjesna. Spusta pogled na ruku u kojoj drzi spricu. Ne osjeca, ali vidi kako joj suze kapaju po rukama, to je siguran znak da je sada postala svjesna. Ali da li je vec kasno? Da li se njeno ispijeno tijelo moze vratiti u normalu? Da li moze popraviti odnose sa prijateljima, sa porodicom? Da li moze izdrzati psihicki napor? Shvata da je sada kasno za sve. Njen zivot vise nikada nece biti kao sto je bio prije prvog uboda. Prije prvog uboda za srecu. Sada shvata da to nije bila sreca. Ali, prekasno je. Napolju je vec svjetlost, ali njena tama ne nestaje. Ona je prati stopu za stopom. Ne da joj da se oslobodi, da se izlijeci. Danas joj je rodjendan. Rodjendan bez slavlja, bez prijatelja i bez srece. Prestaje da place i steze saku u kojoj se nalazi nesto sto predstavlja raskrsnicu u njenom zivotu. Odlozi li spricu, moci ce djelimicno obnoviti svoj zivot. Ali, da li je djelimicno dovoljno? Ne, ta rijec odzvanja joj u glavi i tjera je da izabere drugi put. Drugi pravac. Pravac jos jednog uboda, jos jednog pokusaja da se osjeti kao prvi put. Da osjeti kako lebdi, da se osjeti brizno i smireno. Zadnji put. Samo jos jednom, i nece vise. No iako je svjesna ostalog, nije svjesna da ce joj to zaista biti zadnji put. Zadnji ubod. I zadnji pokusaj. Jednom rukom brise suze, i pocinje. Igla se spaja sa kozom, a zatim prodire kroz nju u venu, koja je vec izmucena od tolikih pokusaja. Njen zadnji ubod za srecu. Tijelo joj postaje mlitavo i ona polako tone u noc. U noc, iz koje nikada nece izaci. Sjene joj okruzuju tijelo i ona umire spokojno, ali njena zadnja zelja ostaje neispunjena. Zadnji put, nije isto kao i prvi put!
Miss_Monster
Miss_Monster
Na vrhu svijeta
Na vrhu svijeta

Grad Grad : Banjaluka
Age Age : 27
Broj postova Broj postova : 35
Mirror novac Mirror novac : 39
Primljeno likeova Primljeno likeova : 0
Join date Join date : 2012-03-14

Back to top Go down

"Just because I'm breathing doesn't mean I'm alive." Empty Re: "Just because I'm breathing doesn't mean I'm alive."

Post by Tea Wed 14 Mar - 22:54:31

ovo mi je malo mracno i depresivno. ali lijepo si se potrudila napisati. imas super stil pisanja. samo nastavi tako "Just because I'm breathing doesn't mean I'm alive." 650269930. nadam se uskoro necemu mozda cak veselijem "Just because I'm breathing doesn't mean I'm alive." 2657842070
Tea
Tea


Age Age : 32
Broj postova Broj postova : 3480
Mirror novac Mirror novac : 2275
Primljeno likeova Primljeno likeova : 6
Join date Join date : 2011-08-04

Back to top Go down

Back to top


 
Permissions in this forum:
You cannot reply to topics in this forum