Dea

Dakle evo moj rad nastao prema našem prvom takmičenju....
Prvi Božić male Renesmee

Svanulo je sivo jutro. Kiša je, svom svojom silinom tukla o prozore naše kolibe. Ležao sam u našem krevetu i pogledom tražio Bellu. Ona je u tom trenutku izašla iz kupaonice. Prišla mi je poput lahora, ovlaš dodirnula usnama kutak moje usne. Sjela je do mene, moje ruke nestale su u njezinoj gustoj, tamnoj kosi.
„Ljubavi, moramo danas u lov. Odgađaš već predugo.“ prošaputao sam, želeći skrenuti misli dok sam je promatrao u svom zagrljaju.
„Znam. Mogli bi otići do Charlia. Badnjak je i puno će mu značiti da dan provedemo kod njega i da ga pozovemo da sutra dođe na Božićni ručak kod Cullenovih.“ odgovorila mi je Bella. Njezini prsti već su istraživali moje lice kao da ga sada po prvi put vidi.
„Pa naravno. Pomoći ću mi unijeti jelku u kuću a Nessie i ti je možete ukrasiti. Nama svima će puno značiti da provedemo ovaj dan kod njega. Ali...samo pod jednim uvjetom!“
Zastala je i ukočila se od iznenađenja mojom posljednjom rečenicom.
„Kojim uvjetom?“ upitala je.
„ Da večer provedemo u našoj kolibi!“ ponosno sam odgovorio i već u slijedećem treptaju oka, jastuk mi je završio svom silinom po glavi. Jastuk kojim me je Bella gađala.
„Da li si to meni počeo čitati misli, mili?“ Samo sam se nasmijao na njezinu reakciju.
„A uz to, koliko puta ti moram reći da ne volim da kad našu kćer zoveš Nessie!“ nastavila je, tobože ljuta.
„Ma znam ali meni je Nessie samo naša draga, prekrasna kćer i nitko drugi.“
Nježno mi je utisnula poljubac , a ja sam ga željno dočekao. Moja ruka klizunla je niz njezina leđa.
„Hajde. Diži se iz kreveta. Čeka nas puno posla danas.“ prekinula je Bella našu igru na vrijeme.
„Evo, evo. Gospođo Cullen jako ste strogi jutros!“ nasmijao sam se njezinoj oštrini, pa sam nastavio „ Mislim da se nešto događa u dječjoj sobi... Ona sanja. Ajmo.“
Moja draga i ja tiho smo se ušuljali u sobu naše kćeri, u strahu da će je, nevrijeme koje je vani divljalo, omesti u njezinom mirnom snu. Međutim ona je spavala sa smješkom na usnicama, nožni prstići virili su ispod pokrivača. Sanjala je sve nas, a slike u njezinom umu izmjenjivale su se slike bez nekog posebnog reda, kao bljeskovi. Najprije kako mirno leži u naručju svoje mame, kako na mojim ramenima uživa u ludoj igri skakanja po drveću. Potom u igri s Alice i Jasperom i njezinom lopticom, zatim u hranjenju s Rosalie i Emmetom. U šetnji sa bakom Esme. A Esme joj je bila baka u svakom smislu te riječi, u svom umu mogao sam vidjeti divne osjećaje koji preplavili Esme od prvog trenutka kad je ugledala Nessie. Moglo bi se reći da bi je obuzela lagana groznica kad god bi Nessie bila prisutna. Njezinu nevjerovatnu sposobnost da voli, da stvara obiteljske veze i jača sve veze među nama, Nessie je samo produbila, dala joj novu dimenziju. Odjednom je u Nessinom um bila slika Carlisle kako se široko smije kad ju je ugledao da je sve gaze iz njegove liječničke torbe raširila na podu dnevnog boravka. Posljednja slika prije nego li se probudila bila je na travnjaku iza naše kolibe, ležala je oslonjena na bogato Jakovo krzno i igrala se njegovim ušima, a on je sve mirno trpio.
Bella ju je nježno podignula iz krevetića čim je otvorila oči. Još onako snenu dala ju je meni u naručje. Mislim da nema divnijeg, nježnijeg osjećaja nego kad primite svoje dijete na ruke . Moji zaštitnički nagoni koji su se probudili od kako sam upoznao Bellu, rođenjem naše kćeri produbili su da nisam ni sam znao koliko su duboki.
Njezina mama već je žurno pripremila svijetlo plavu haljinicu, posutu bijelim sitnim cvijetićima, cipelice, mašnice za kosu i sve ostalo što joj je namjeravala odjenuti taj dan. Bella ju je ponovno uzela i otišla sa Nessie u kupaonicu. Ostao sam sam u Nessinoj sobi. U kutu sobe ugledah nekakvu ogrlicu rastrganu do najsitnih dijelova. Stradala je u Nessinim pokušajima da utvrdi koliko je jaka. Možda joj je i Jake pomogao. Sjetio sam se da je to zapravo bio Arov poklon Belli. Na sreću, u tom trenutku došle su moje najdraže nazad u sobu pa sam potpuno zaboravio o čemu sam razmišljao.
Nessie mi je skočila u zagrljaj i ja sam je odjenuo. Dok sam je ja držao u rukama, Bella joj je pokušavala obući cipelice. Nije voljela nositi cipelice, već je najviše voljela biti bosa. No, nakon kratke borbe, pošlo nam je za rukom našu malu tvrdoglavicu privoliti na cipele.
Nessie se našla između nas dvoje, pa je svoje male ručice objesila oko naših ramena koliko su one uspijevale dosegnuti. Poželio sam da ovaj trenutak može trajati vječno, ali morao sam se zadovoljiti tek trenutkom. Ionako ga mogu ponoviti kad god to poželim.
„Mislim da smo sada spremni za pokret.“ rekla je Bella.
„Idemo do djeda Charlia, dušo. I biti ćemo tamo cijeli dan. objasnio sam našoj kćeri.
„'oće doći Jake?“ pitala se naša kćer. kao i Belli , tako je i Nessie, Jacob postao važna karika u životu. Bio sam svjestan dobrobiti te činjenice ali i bojazni što donosi budućnost s njim.
„Nisam sigurna, ali vrlo vjerovatno. idemo provjeriti?“ rekla joj je Bella.
„Daaaaaaaaaa“ ciknula je Nessie.
Mi smo se pogledali jer nisamo baš očekivali takvu viku, međutim u njezinom umu već je bila slika njezinog dragog djeda Charlia kako joj se skriva iz kauča.

Dea, čekamo nastavak!!!!!

slazem se sa dec. veselim se nastavku jer, ovo je odlicno! :D

Dea, možeš da batališ tu pravničku karijeru i da pređeš u pisce, odlično ti ide!

odlično!

Misliš Ive? da ostavim se svega i da samo pišem...možda i bih kad bi mi pala na pamet neka super priča koja do sada nije ispričana
U slijedećem postu nastavak je ove priče ....

Iako sam mogao posve sam unijeti božićno drvce koje je Charlie kupio u kuću, na njegovo uporno uvjeravanje, skupa smo trometarsko drvo unijeli u kuću i postavili ga u dnevni boravak. Moja malena djevojčica samo je svojim velikim očima promatrala što se događa oko nje jer nije razumjela što to radimo. Bella ju je tada povela na tavan Charlieve kuće kako bi spustile kutije sa ukrasima, te joj je počela pričati o Božiću, Djeda Mrazu i svom tom šušuru koji ljudi svaraju u prosincu.
Krenuo sam u kuhinju, pozdraviti Sue Clearwater, koja je bila u gužvi pripremajući kolače. Iako meni mirisi koji su se širili kuhinjom, nisu ništa predstavljali, vidio sam promjenu u Bellinom pogledu kad je ušla u kuhinju. Pretpostavio sam da, njoj kao novorođenoj, ljudska hrana i njezini mirisi još nešto znače. Pomalo sam joj i zavidio na tome. Moje stoljetno postojanje odvratili se me od svih ljudskih navika, moja čula bila su naučena na neke druge mirise, toliko da bi mi bilo draže da nisam ni ulazio u ovu kuhinju. Nessie je ušla za svojom mamom u kuhinju i odmah navalila na gingerbread kolačiće u obliku malih čovječuljaka. Ona ih je smatrala najboljim za slaganje po kuhinjskom stolu. Posložila ih je u grupama jer su neki imala iscrtane oči i ostale detalje po sebi, crvenom bojom, neki zelenom a neki bijelom.
Bella se nasmijala, uzela je jedan i zagrizla ga. U čudu sam je pogledao. Ona je shvatila što je učinila, ali bilo je prekasno da sada ispljune zalogaj koji je uzela. Progutala je i nasmijala.
„Ovo su kolačići koje je moja mama spremala svaki Božić kad sam bila mala. I ja sam ih obožavala! Probaj Nessie, prefini su. Sue, hvala što ste me sjetili što znači biti dijete.“ bila je Bella oduševljena. Činilo se da joj zalogaj nije bio odvratan kao što bi meni mogao biti. Ona me oduvijek iznenađuje, ali vidim da sa iznenađenjima nije prestala ni sada od kako je vampirica.
„Dušo ne trebaš ti meni ništa zahvaljivati. Meni je gušt kuhanje, a pogotovo volim božićne kolače. I već sam ti rekla Bella da me ne oslovljavaš sa Vi. Samo da podsjetim to se odnosi i na tebe Edward!“
Charlie nas je promatrao oslonjen na kuhinjska vrata, sa smješkom na licu. Promatrao je Sue.
„Tako je Bella. Molim Vas, oboje, da se priviknete na ideju da će Sue od sada prilično puno vremena provoditi ovdje i da ćete je često sretati.“ oglasio se Charlie.
Bilo mi je jako drago da se situacija između njih razvija na takav način. Želio sam da Charlie svoj dane s nekim dijeli, jer ako itko zna što znači biti sam, onda sam to ja. Zapravo, tek od kako sam upoznao Bellu, shvatio sam koliko sam bio usamljen. Čak i u krugu moje obitelji osjećao bi se prilično usamljeno jer su oni svi dolazili u paru. Carlisle i Esme, Alice i Jasper, te Rosalie i Emmett, svaki par živio je svom malo privatnom svemiru u kojem ja nisam imao pristupa. Naravno nisam ga ni želio niti sam tražio da budem dio toga. Ono što smo dijelili kao obitelj bilo mi je dovoljno. Dok nisam sreo Bellu. Tek tada mi je postalo jasno što mi je nedostajalo.
„Pa naravno tata da nam je drago za vas dvoje i da želim da je Sue ovdje s tobom.“ rekla je Bella i ovlaš je poljubila oca u obraz, da on ne osjeti hladnoću njezine kože a kao potvrdu svoje izjave. Pogledao sam u Sue u čijem je oku zacaklila jedna mala suza. Pomislila je na dan kada su ona i Charlie shvatili da nemaju razloga skrivati ono što osjećaju jedno prema drugom.
„Ma vidi ti našu malu ljepoticu, ona je sve kolačiće složila po bojama umjesto da ih proba.“ rekla je Sue gledajući Nessie. „Ajde srečice mala, probaj. Sva djeca vole moje kolačiće.“ nutkala ju je Sue.
Nessie je polako uzela kolačić i prinjela ga svojim ustima. Kao mali mišić ogrizla je komadić u strahu da joj se okus neće svidjeti. Na njezino iznenađenje, kolačić joj se svidio i počela je razmišljati kako će ostatak kolača uzeti sa sobom kući.
„Dođi ljubavi mamina idemo kititi jelku.“ rekla joj je Bella te je uzela u naručje. „Ma znam da ti nemaš pojma o čemu ja govorim ali vjeruj mi da ćemo se lijepo zabaviti.“
Otišle su u dnevni boravak i Bella joj je rekla da sve ukrase iz kutija koje su spustile sa tavana izvadi i raširi po dnevnom boravku. Nessie je jedva dočekala jer je jako zanimalo što se nalazi u tim kutijama i što njezina mama planira sa svim tim stvarima. Pažljivo i polako su jednu po jednu kuglicu stavljale na jelku, a Bella je vodila računa da niže grane ostanu slobodne tako da Nessie sama postavlja kuglice na njih. Charlie je uključio cd-player sa božičnim pjesmama i potiho je pjevušio. Ja sam za to vrijeme ispekao valjda tonu kokica (popcorn) pa samo ih Sue i ja počeli nizati na konac provlačeći ih kroz iglu.
Podignuo sam glavu te sam kroz otvorena vrata kuhinje i dnevnog boravka vidio Bellu koja je oprezno pogledavala oko sebe, a u ruci je držala veliku božićnu zvijezdu koju je trebala postaviti na vrh jelke. Zainteresila me svojim neobičnim ponašanjem jer mi nije bilo jasno zašto se toliko osvrće oko sebe i pokušava utvrditi da je nitko ne gleda. Pogledi su nam se sreli. Utrenutku kada čuo sam Charlie da je u kupaonici, a Sue je bila zaokupirana pečnicom, Bella je skočila i jednim potezom postavila zvijezdu na vrh jelke. Doskočila je mekano na tepih indijanskog uzorka koji se nalazio pokraj jelke. Nessie je veselo ciknula zbog ovog što je njezina majka u tom trenu učinila a ja nisam mogao vjerovati da je to učinila. Pa Charlie je bio sam par metara udaljen od nje ali ipak iza vrata kupaonice.
Praveći se da se ništa nije dogodilo, Bella me upitala „Dragi jesu spremne kokice?“
Nasmijao sam se glasno i samo joj odgovorio „Evo nosim ih“ Nasmijavala me njezina ležernost i snalažljivost. Činilo se kao da je oduvijek trebala biti vampir i da je zbog toga rođena. Ona je tako prirodno i urođeno prihvaćala svoju novu realnost. Uzeo sam sam metre i metre nanizanih kokica, pa smo ih skupa nabacali na jelku. Nessie se samo radovala oko nas trčeći malo jednom malo drugom.
Nakon što smo i to obavili, a budući da se vrijeme smirilo i kiša više nije padala, otišao sam van kako bi lampice objesio i na skoro svaki kutak kuće i drveće koje se nalazilo ispred kuće. Shvatio sam da je Charlie sve ovo radio zbog Nessie, jer prijašnjih godina toga nije bilo ni u njegovoj kući niti u dvorištu. Koliko je naša kćer unijela radosti i topline u naša srca i naše živote najbolje se vidjelo po Charliju, kao osobi koja je pokazivala najmanje osjećaja prema svojim bližnjima, od kako je postao djed više mu nije bilo važno da se pokaže samo kao ozbiljna i rezervirana osoba. Čovjek je sada po cijeloj kući slavio radost Božića upravo zbog naše Nessie. Taman kad sam bio gotov sa ukrašavanjem velikog stabla koje se penjalo svojm gustom krošnjom do nekadašnje Belline sobe, čuo sam Jacoba. Dolazio je u svom crvenom Golfu, pitajući se li smo i mi kod Charlia. Kad me je mogao namirisati njegove sumnje su bile potvrđene. Najprije je pomislio kako će napokon vidjeti Nessie, a onda se sjetio da sam i ja tu. Koliko se sada već mučio u mojoj blizini a tek kad bih pomislio kako će mu biti u mom društvu kad Nessie naraste! Ali još je rano da o tome razmišljam a na kraju krajeva tko zna što će onda biti.
Pozdravili smo se i rukovali, pa smo skupa krenuli prema kući. Charlie je držao Nessie u naručju a ona je bila spremna za svoje popodnevno spavanje. Vidio sam Jaku nije ni malo krivo što se ona sprema na spavanje. Jednostavno je volio biti kraj nje štogod ona radila. Ako je bila spremna za igru i on se igrao, ako je bila spremna za hranjenje i on bi je hranio a i sam jeo, a ako se ona spremala za spavanje pa nema ni on ništa protiv zbog malo popodnevnog odmora.
U nekadašnjoj Bellinoj sobi postavili smo dječji krevetić u koji ju je Charlie nježno spustio kad je bio siguran da već spava. Jacob je kao vučen silom teže sjeo na Bellin krevet i samo ju je promatao, mislio je da bi već svi trebali otići iz sobe kako bi Nessie imala mir i tišinu. Naravno svi osim njega koji se već namjestio da će spavati na Bellinom krevetu.
„Kad već imamo ovako pažljivu i vjernu dadilju, najbolje da Bella i ja odemo malo prošetati do centra. Nešto moramo i nabaviti.“ rekao sam tiho. Svi su kimnuli i krenuli smo svi skupa u prizemlje.
„Da moramo još nešto kupiti, a znate kako je mladim roditeljima, moraju iskoristiti svaki mogući trenutak slobode i dadilja volontera.“ potvrdila je Bella. „E da skoro sam i zaboravila, svi ste pozvani sutra popodne kod Cullenovih.“ rekla je na kraju Bella. Shvatili smo da zbog različitih prehrambenih navika svih članova naših obitelji teško bismo izveli jedan uobičajen božićni ručak po ljudskim mjerilima, pa smo odlučili da je najbolje ovako. Naravno da nećemo goste ostaviti gladnima ali u neformalnom druženju biti će puno lakše.
„Naravno da ćemo doći“ rekao je Charli tražeći pogledom Sue da mu to i potvrdi.
„Ma naravno dušo“ rekla je Sue.
„Obavezno povedite Leah i Setha. Što nas je više to je bolje.“
„Ne mogu vam obećati za njih jer nisam sigurna kakvi su im planovima ali mi ćemo doći. Charlie sigurno neće propustiti priliku družiti se sa svojom unukom. “ odgovorila je Sue.
„Ok. Onda je sve dogovoreno. Recite i Jaku. Ustvari ja sam mu već rekla ali ga podsjetite kad se probudi. Tata doći ćemo za otprilike sat vremena.“ rekla je Bella
„Ne brinite. Nessie je u sigurnim rukama. Jedva čekam da se probudi pa da se malo igramo.“ odgovorio joj je Charlie.
„Ajoj kako su luckasti ove današnje djedice.“ nasmijala se Sue
Ostavili smo ih tako dobro raspoložene, pozdravili ih i izašli na oštar zimski zrak. Vrijeme se posve promjenilo od jutros. Iako je bilo tek pet popodne, vani je već bilo mračno. Nije bilo niti uobičajene vlage u zraku, niti toplog zraka sa Pacifika. Naprotiv nebo je bilo putpuno okovano sivim oblacima koji su se spustili na Forks. Sa sjevera vjetar je nosio polarnu hladnoću. Pogledao sam Bellu. Ona mi se nasmiješila, nježno me poljubila, a kad se odvojila od mojih usana samo je tiho prošapula:
„Uhvati me ako možeš“
Samo sam vidio njezin široki osmjeh i u slijedeće trenu nestala je u šumi.

odlicno dea! mogla bi nam ti stephanie skroz zamjeniti haha :D
veselim se nastavku! :D

zia dea this is fenomenalno!

uh koliko toga sam propustila na ovom forumu. nisam ni vidila ovo, dea. savrseno je. evo ova recenica mi se posebno svidila "Mislim da nema divnijeg, nježnijeg osjećaja nego kad primite svoje dijete na ruke" stvarno je to istina. sad tek to vidim . :)

Puno je svega za pročitati kad me nije bilo dva tjedna.

Sutra ću pročitati, pa slijedi komentar. A sad idem spavati, jer se sat pomiče a radim ujutro!