Svjetska fauna

Attacus atlas - najveći svjetski moljac



Iako je divovsku veličine ovaj tropski moljac je bezopasan. Ovi moljci nalaze se u tropskim i suptropskim šumama jugoistočne Azije, a često i širom Malajskog arhipelaga.

Poznati pod imenom Attacus atlas, ovi moljci predstavlja najveću vrstu moljca na svijetu. Površina krila kod pojedinih primjeraka iznosi i 400 kvadratnih centimetara, dok im je raspon krila također među najvećim – 25-30 centimetara, s tim da su ženke veće i teže.

Ime im najvjerojatnije potječe od poznatog titana iz grčke mitologije, no u Kini ih zovu i “zmijska glava”, zbog karakterističnog oblika vrha gornjih krila, koji podsjeća na zmiju. U Indiji ih uzgajaju zbog svile, no ne u komercijalne svrhe, jer su niti koje proizvode kraće i istrgane. Takva svila je smeđe boje i podsjeća na vunu, no smatra se da je izdržljivija i poznata je pod imenom fagara.

Na Tajvanu njihove kukuljice nose kao torbice.

Pogledaj video!

isuse koliki je :/... ne volim nikakve kukce pa mislim kad bih vidjela takvo nesto da bi pobjegla glavom bez obzira.
pa covjece, to te pojede koliko je

Lepo izgleda, no ako zamisliš veličinu, deluje zastrašujuće.

Prelijep je.

Tea wrote:isuse koliki je :/... ne volim nikakve kukce pa mislim kad bih vidjela takvo nesto da bi pobjegla glavom bez obzira.
pa covjece, to te pojede koliko je

Msš pojede ti cijelu vestu za doručak?

Meni je veličanstven. Obožavam leptire!

Platipus ili čudnovati kljunaš

Platipus ili čudnovati kljunaš (latinski Ornithorhynchus anatinus - što u
prijevodu znači životinja ptičjeg nosa pačijeg izgleda) životinja je
koja spada u razred sisavaca (Mammalia) i red jednootvora (Monotremata).
U taj red spadaju još samo dvije životinje jednako fascinantne kao i
kljunaš, a to su dugokljuni i kratkokljuni kljunati ježak.


Kada je prvi primjerak čudnovatog kljunaša poslan u Englesku vjerovalo
se da je rijeè o nekakvoj prevari. To je kad razmislimo o izgledu ove
životinje dosta logična reakcija - zamislite i sami životinju koja ima
veliki kljun kao patka, rep kao dabar, leže jaja ali istovremeno doji
svoje mlade!
Ipak do danas smo saznali mnogo o ovoj jedinstvenoj životinji.

Kljunaši
su uglavnom samotnjaci. Aktivni su noću i ne druže se međusobno osim u
sezoni parenja. Žive uz vodu gdje u obalama kopaju svoje jazbine.
Rasprostranjeni su samo uz istočnu obalu Australije i na Tasmaniji. Na
područjima koja naseljavaju imaju dobro određene vlastite teritorije
koje se ponekad mogu i preklapati. Na vlastitom području jedna životinja
ima nekoliko jazbina od kojih su neke samo prolazne a neke služe za
gniježđenje. Ulazi u jazbine mogu biti i pod vodom i iznad vode. U
slučaju da su ulazi ispod vode količina kisika se u jazbinama može
značajno smanjiti. Nije poznato kakve su prilagodbe kljunaši razvili na
takve uvjete.

Platipus ili ćudnovati kljunaš pokazuje spolni dimorfizan tj mužjak i
ženka se ponešto razlikuju - mužjak je dug oko 50 centimetara i teži oko
1,7 kg dok je ženka manja - duga oko 44 cm i teška nešto manje od 1 kg. Ćudnovati kljunaš kao i npr. vidra prekriven je debelim nepropusnim
slujem dlake osim po nogama i kljunu. Dlaka mu je tamnosmeđa na leđima
dok je svjetlija po trbuhu. Također, dlaka je složena u dva sloja -
vanjski koji je grublji i unutrašnji finiji.
Platipusov rep uglavnom se satoji od mnogo masnog tkiva koje služi i
kao rezerva hrane koju životinja može iskoristiti u slučaju oskudice kao
npr. tijekom zime. Gornja strana repa pokrivena je grubom dlakom dok je
s donje strane rijetka. Rep kod platipusa razlikuje se od repa kod
dabra i oblikom i funkcijom koju ima - dabar svoj široki rep koristi za
pokretanje kroz vodu dok platipus svoj koristi samo za upravljanje dok
pliva.
Tijelo platipusa je spljošteno, duguljasto i prilagođeno plivanju, a
noge su mu kratke. Prednje noge imaju plivaće kožice i služe za
pokretanje dok pliva kao i stražnje na kojima je plivaća kožica
razvijena samo djelomično. Kad je životinja na kopnju plivaće kožice su
složene tako da bi se izbjeglo njihovo oštećivanje. Platipus osim toga
ima i dobro razvijene nokte koji im služe za kopanje. Na zglobu
stražnjih nogu mužjaka nalazi se oko 1,5 cm dug "trn" ili "rog" koji je
povezan s otrovnom žlijezdom. Mlade ženke također imaju tu žlijezdu no
ona nestane tijekom prve godine......

izvor:
http://e-skola.biol.pmf.unizg.hr/platipus.htm


nastavak slijedi.....

Peruanska vojska uhvatila leteću Chupacabru?


Stravična leteća životinja ogromnih krila i ne baš malog tijela
uhvaćena je u amazonskoj prašumi, a autentična fotografija pokazuje da
se radi o biću raspona krila od gotovo 4 metra i velikom poput čovjeka.

Radi li se o chupacabri ili prenaraslom šišmišu morat će utvrditi
znanstvenici, no i najveći dosad zabilježeni šišmiši, leteće lisice s
Filipina i iz Indonezije su više nego dvostruko manje.

O ovom se biću znalo u lokalnim selima koja su prestrašeno gledala u
nebo očekujući sjenu gigantskog letećeg krvopije, nazivajući je i
Chupacabrom, kako u Latinskoj Americi zovu misteriozna bića koja piju
krv domaćim životinjama, a nerijetko se optužuju i za napade na ljude.

Plava prstenasta hobotnica


U svijetu je otkriveno “samo” četiri vrste hobotnica sa
karakterističnim plavim prstenovima (Hapalochochlaena marculsa,
Hapalochochlaena lunulata, Hapalochochlaena fasciata i Hapalochochlaena
nierstraszi) i vjerujte nikako ne bi bilo dobro da se sretnete s njima.
Premda izgledaju simpatično i bezopasno kada se osjete ugrožene samo
jedna može proizvesti dovoljno otrova da vas u trenutku može usmrtiti.
Kada ovi plavi prsteni podivljaju i postanu intenzivno plavi znak je da
treba što prije pobječi.

Plava prstenasta hobotnica može se naći u različitim vrstama
stanišnih tipova, uključujući lagune, uvale, grebene, razne pješčane
podloge. Najčešće se nalazi u hladnijim plitkim vodama uz južnu obalu
Australije, a može se naći i duž obala sjeverne Australije pa sve do
Japana.

Pretpostavlja se da postojanje plavih prstenova je povezano sa
vizualnim dometom hobotnice koji je najosjetljiviji u plavom dijelu
spektra.

Ispod gornjeg sloja kože (epidermisa) nalazi se vezivno tkivo koje
sadrži mišićna vlakna, kromatofore (stanice koje sadrže pigment),
leukofore i iridocite (stanice koje imaju zrcalne pločice na kojima se
lome zrake svjetlosti). Zahvaljujući raznolikoj kombinaciji kromatofora i
iridocita i brzini živčane kontrole, hobotnica može brzo mijenjati boju
i prilagoditi se bilo kojem okolišu. Mijenjanje boja ovisi o stezanju i
rastezanju kromatofora pomoću posebnih mišićnih stanica. Kad se one pod
utjecajem živčanog sustava stegnu, kromatofori se s pigmentima
rastegnu.
Izvor:

http://www.svijetokonas.net/zanimljivosti-iz-prirode/zivotinje/plava-prstenasta-hobotnica/

Hand Feeding & Playing With A Friendly Platypus 

preslatko!!!