Maori, Novi Zeland

Riječ "Maori" nije etnonim u pravom smislu, i na maorskom jeziku označava nešto "prirodno" ili "one koji se razlikuje od bogova ili duhova".


Maorske legende govore da su na Aotearou (Aotearoa; danas Novi Zeland) došli iz zemlje "Hawaiki" prije nekih 1000 godina. Aotearoa znači "Land of the long white cloud", vulkanski je bila aktivna a planinski vrhunci prekriveni snijegom. Postoji nekoliko teorija o njihovom porijeklu. Prema Maorima, Hawaii i Hawaiki nisu isto a nisu ni blizu jedna drugoj. U novu domovinu dolaze u valovima na prekooceanskim kanuima waka houru. Ovaj narod svakako je posjedovao sofisticirana znanja o zvijezdama i morskim strujama pomoću kojih je prvi na Novi Zeland stigao Kupe (maorski putnik).

Njihova oralna kultura bogata brojnim pričama, legendama i pjesmama (waiata).

Prije dolaska Pakeha (Novozelanđani europskog porijekla) tradicionalna umjetnost činili su drvorezbarstvo, tkanje, kapa haka predstave, Whaikorero (formalni govor prilikom ceremonije dobrodošlice ilipōwhiri), i moko ili tetoviranje.

Kuhinja je tipična mnogim krajevima Oceanije. Hrana se priprema metodom hangi, na način da se u zemlji iskopa rupa u koju se ubaci usijano kamenje na koje polažu hranu umotanu u lišće, napose dragušca ili potočarke, kako bi se spriječilo paljenje hrane.

hangi



U prošlosti Maori su imali dva tipa naselja, to su utvrđena pa (selo) koji su se gradili po vršcima brda, zaštićena palisadama, jarcima i ratnim platformama. Kuće u pa neselju stisnute su jedna uz drugu. Neutvrđena kaingasastoji se od nekoliko rasipanih kuća od kojih svaka ima zemnu peć hangi, kuhinjicu- kauta i jedno ili dva natkrivena spremište iskopana u zemlji.

Maori žive od ribolova, uzgoja slatkog krumpira, taroa, jama i drugog. Sakupljanje također čini znatan dio njihove ekonomije, a najvažniji su školjkaši, bobice i korijenje. Oruđe se izrađivalo od kamena i drveta. Gotovo sva zemlja u vlasništvu je descentnih skupina, to jest nuklearnih obitelji, odnosno plemena. Nuklearna ili proširena obitelj (whanau) zadržava pravo na specifičnim izvorima hrane i parcelama zemljišta koje se mogu prenijeti na djecu članova whanaua. Ova prava mogu se proširiti na ne-članova jedino uz dozvolu cijelog plemena. Pleme kod Maora je iwi, i ono je najveća društvana skupina, politički nezavisna jedinica sa vlastitim teritorijem. Iwija ima oko 50, a podijeljeni su na hapue podplemena, koji također imaju svoj teritorij a njegovi članovi su bilateralni potomci nekog pretka. Hapu je stoga značajniji od iwija, a kroz bilateralno računanje, s patrilinearnom emfazom, često je mogao biti član više od jednog hapua (posebno poglavarske obitelji). Hapu ima jednu ili dvije zajednice a njegovi članovi žive zajedno sa svojim robovima i bračnim partnerima. Maorska mladež uživa u predmaritalnoj seksualnoj slobodi, i u brak ulaze s bogatim seksualnim iskustvom. Terminologija sistema srodstva havajskog je tipa. Ženidba se vrši unutar istog iwija, ili istoga hapua, brak je uglavnom monogaman, ali poglavice si uzimaju po nekoliko žena. Rastave su uobičajene, stanište fleksibilno, ali često patrilokalno. Overpopulaciju kontroliraju abortusom, infanticidom i postpartumnim seksualnim apsinencijama koje traje kroz rijeme babinja. Whaunau, koji je često proširena obitelj, temeljna je jedinica Maori-društva. Sastoji se od kaumatua (glave obitelji), njegove žene ili žena, njihove neoženjene djece i njihovih oženjenih sinova s njihovom djecom. Mnoga ovakva domaćinstva imaju i svoje robove.



nastavak slijedi......

Ova haka koju izvode novozelandski ragbijaši prije svake utakmice zove se "Ka Mate" haka, a postoji bezbroj raznih haka, svaka sa posebnim tekstom koji se izgovara tijekom izvođenja.

U pravilu, jedan "vodi" haku i recitira tekst, a ostali ga prate i "odgovaraju" na ono što on recitira.

Kod novozelandskih ragbijaša "vođa" hake je obično kapetan momčadi, ali ranije je haku "vodio" Maor, jer je kapetan često bio bijelac koji nije znao tekst hake.

Uglavnom - prizor petnaest ogromnih tipova koji u jedan glas viču, prijete se i unose ti se u lice je zaista upečatljiv. Nije lako mirno stajati i gledati ih na terenu...

Djeluju vrlo močno.

Pogledajte kako to rade All Blacks !!!

Prema Maorskoj mitologiji, tetoviranje je započelo zaljubljenošću dvoje mladih ljudi po imenu Mataora (što znači "lice života (vitalnosti)") i mlade princeze podzemlja po imenu Niwareka.

Međutim jednom je Mataora istukao Niwareku i ona ga je napustila vrativši se u očev svijet po imenu "Uetonga". Mataora pun krivnje i slomljena srca slijedio je njegovu princezu Niwareku prolazivši mnoge kušnje i prepreke. Napokon kada je stigao, ratnička boja na njegovom licu se razmuljala i uprljala zbog čega ga je obitelj njegove drage ismijavala. U svom stanju poniženja Mataora je molio Niwareku za oprost i ona je postepeno popustila.Niwarekin otac je tada ponudio da nauči Mataoru umjetnosti tetoviranja, a u isto vrijeme ga je naučio i umjetnost "Taniko"-oslikavanje rubova plašta različitim bojama. Mataora i Niwareka su se tada zajedno vratili u ljudski svijet, donijevši sa sobom umjetnosti Moko i Taniko.


Izrada tetovaže je bila dug i bolan proces gdje se od osobe koja se tetovira zahtjevala tišina i nonšalantan odnos prema tetoviranju kao dokaz hrabrosti. Na licu je koštano dlijeto znalo prosjeći kožu toliko duboko do samog obraza da je bilo obilnog krvarenja i upala. Tetovaže su znale pokrivati cijelo lice kod muškaraca a kod žena bradu, usne i čelo ( drugi tetovirani dijelovi tijela su rijetko bili zastupljeni kod žena). Postoje dvije vrste dizajna Puhoro gdje je zatamnjena pozadina i svijetle linije, i normalni dizajn (tamne linije). Dlijeta su bila načinjena od zuba morskog psa, zašiljenog kamena ili kosti a tinta od ugljena ili posebne vrste gljivica koje su rasle na tijelima mrtvih gusjenica. Proces nastajanja Moko (tetovaže) je bio svet i osobe podvrgnute tetoviranju nisu smjeli jesti svojim rukama niti razgovarati s osobama koje nisu bile također podvrgnute procesu.Osnovni razlog tetoviranja kod Maora je bio rangiranje u društvu te su osobe koje nisu bile podvrgnute tetoviranju znale biti izvrgnute ruglu i izopćenju iz zajednice.









Članak preuzet sa HULJTP-a bez namjere povrede autirskih prava:

http://catpe.info/home.html

Ta Moko je bio ritual, uz glazbu, pjevanje i post koji više ili manje nužan jer bi lice nateklo od rana uzrokovanih tetoviranjem.

Tetoviranje obično bi počelo u adolescenciji, a korišteno je kako bi se proslavili važni događaji tijekom života. Prva tetovaža označava prijelaz iz djetinjstva u zrelo doba, a izvršena je tijekom niza obreda i rituala. Tattoo umjetnost je važan dio Maori kulture, odnosno ljudi bez tetovaže su se smatrali bez statusa ili vrijednosti.

Nakon dolaska europskih doseljenika, ova tradicija izgubila je na važnosti. Ta Moko za muškarce prestao je biti popularan negdje u sredini 19. stoljeća. Ta Moko za žene nastavlja se i tijekom 20. stoljeća.

Na zapadu, Moko je danas iznimno popularan i sam dizajn i stil je vrlo cijenjen.

Moderni ta Moko nalazi se na tijelu a ne na licu, i obično (ali ne uvijek) koristi se moderna tehnologija za tetoviranje, oprema i tinta.

Dwayne Johnson, The Rock

http://www.westlord.com/dwayne-johnson-the-rock-tattoos//