1
LIterarno takmičenje MF#1 Rezultati on 13/01/12, 11:06 am
Decode
Grad: Zagreb
Age: 37
Broj postova: 3056
Mirror novac: 2474
Primljeno likeova: 5
Join date: 16.07.2011Prije svega želim napomenuti, da sam zbog privatnih razloga odgodila postavljanje radova koji su pristigli za natjecanje, pa se ovom prilikom ispričavam svim natjecateljima, a i onima radoznalim koji su iščekivali ishod natjecanja.
Kao što znate tema prvog natjecanja je bila je:
Prijavljen je samo jedan rad koji će biti nagrađen. Umjesto ocjenjivanja, možete podijeliti svoje dojmove.
Svanulo je sivo jutro. Kiša je, svom svojom silinom tukla o prozore naše kolibe. Ležao sam u našem krevetu i pogledom tražio Bellu. Ona je u tom trenutku izašla iz kupaonice. Prišla mi je poput lahora, ovlaš dodirnula usnama kutak moje usne. Sjela je do mene, moje ruke nestale su u njezinoj gustoj, tamnoj kosi.
„Ljubavi, moramo danas u lov. Odgađaš već predugo.“ prošaputao sam, želeći skrenuti misli dok sam je promatrao u svom zagrljaju.
„Znam. Mogli bi otići do Charlia. Badnjak je i puno će mu značiti da dan provedemo kod njega i da ga pozovemo da sutra dođe na Božićni ručak kod Cullenovih.“ odgovorila mi je Bella. Njezini prsti već su istraživali moje lice kao da ga sada po prvi put vidi.
„Pa naravno. Pomoći ću mi unijeti jelku u kuću a Nessie i ti je možete ukrasiti. Nama svima će puno značiti da provedemo ovaj dan kod njega. Ali...samo pod jednim uvjetom!“
Zastala je i ukočila se od iznenađenja mojom posljednjom rečenicom.
„Kojim uvjetom?“ upitala je.
„ Da večer provedemo u našoj kolibi!“ ponosno sam odgovorio i već u slijedećem treptaju oka, jastuk mi je završio svom silinom po glavi. Jastuk kojim me je Bella gađala.
„Da li si to meni počeo čitati misli, mili?“ Samo sam se nasmijao na njezinu reakciju.
„A uz to, koliko puta ti moram reći da ne volim da kad našu kćer zoveš Nessie!“ nastavila je, tobože ljuta.
„Ma znam ali meni je Nessie samo naša draga, prekrasna kćer i nitko drugi.“
Nježno mi je utisnula poljubac , a ja sam ga željno dočekao. Moja ruka klizunla je niz njezina leđa.
„Hajde. Diži se iz kreveta. Čeka nas puno posla danas.“ prekinula je Bella našu igru na vrijeme.
„Evo, evo. Gospođo Cullen jako ste strogi jutros!“ nasmijao sam se njezinoj oštrini, pa sam nastavio „ Mislim da se nešto događa u dječjoj sobi... Ona sanja. Ajmo.“
Moja draga i ja tiho smo se ušuljali u sobu naše kćeri, u strahu da će je, nevrijeme koje je vani divljalo, omesti u njezinom mirnom snu. Međutim ona je spavala sa smješkom na usnicama, nožni prstići virili su ispod pokrivača. Sanjala je sve nas, a slike u njezinom umu izmjenjivale su se slike bez nekog posebnog reda, kao bljeskovi. Najprije kako mirno leži u naručju svoje mame, kako na mojim ramenima uživa u ludoj igri skakanja po drveću. Potom u igri s Alice i Jasperom i njezinom lopticom, zatim u hranjenju s Rosalie i Emmetom. U šetnji sa bakom Esme. A Esme joj je bila baka u svakom smislu te riječi, u svom umu mogao sam vidjeti divne osjećaje koji preplavili Esme od prvog trenutka kad je ugledala Nessie. Moglo bi se reći da bi je obuzela lagana groznica kad god bi Nessie bila prisutna. Njezinu nevjerovatnu sposobnost da voli, da stvara obiteljske veze i jača sve veze među nama, Nessie je samo produbila, dala joj novu dimenziju. Odjednom je u Nessinom um bila slika Carlisle kako se široko smije kad ju je ugledao da je sve gaze iz njegove liječničke torbe raširila na podu dnevnog boravka. Posljednja slika prije nego li se probudila bila je na travnjaku iza naše kolibe, ležala je oslonjena na bogato Jakovo krzno i igrala se njegovim ušima, a on je sve mirno trpio.
Bella ju je nježno podignula iz krevetića čim je otvorila oči. Još onako snenu dala ju je meni u naručje. Mislim da nema divnijeg, nježnijeg osjećaja nego kad primite svoje dijete na ruke . Moji zaštitnički nagoni koji su se probudili od kako sam upoznao Bellu, rođenjem naše kćeri produbili su da nisam ni sam znao koliko su duboki.
Njezina mama već je žurno pripremila svijetlo plavu haljinicu, posutu bijelim sitnim cvijetićima, cipelice, mašnice za kosu i sve ostalo što joj je namjeravala odjenuti taj dan. Bella ju je ponovno uzela i otišla sa Nessie u kupaonicu. Ostao sam sam u Nessinoj sobi. U kutu sobe ugledah nekakvu ogrlicu rastrganu do najsitnih dijelova. Stradala je u Nessinim pokušajima da utvrdi koliko je jaka. Možda joj je i Jake pomogao. Sjetio sam se da je to zapravo bio Arov poklon Belli. Na sreću, u tom trenutku došle su moje najdraže nazad u sobu pa sam potpuno zaboravio o čemu sam razmišljao.
Nessie mi je skočila u zagrljaj i ja sam je odjenuo. Dok sam je ja držao u rukama, Bella joj je pokušavala obući cipelice. Nije voljela nositi cipelice, već je najviše voljela biti bosa. No, nakon kratke borke, pošlo nam je za rukom našu malu tvrdoglavicu privoliti na cipele.
Nessie se našla između nas dvoje, pa je svoje male ručice objesila oko naših ramena koliko su one uspijevale dosegnuti. Poželio sam da ovaj trenutak može trajati vječno, ali morao sam se zadovoljiti tek trenutkom. Ionako ga mogu ponoviti kad god to poželim.
„Mislim da smo sada spremni za pokret.“ rekla je Bella.
„Idemo do djeda Charlia, dušo. I biti ćemo tamo cijeli dan. objasnio sam našoj kćeri.
„'oće doći Jake?“ pitala se naša kćer. kao i Belli , tako je i Nessie, Jacob postao važna karika u životu. Bio sam svjestan dobrobiti te činjenice ali i bojazni što donosi budućnost s njim.
„Nisam sigurna, ali vrlo vjerovatno. idemo provjeriti?“ rekla joj je Bella.
„Daaaaaaaaaa“ ciknula je Nessie.
Mi smo se pogledali jer nisamo baš očekivali takvu viku, međutim u njezinom umu već je bila slika njezinog dragog djeda Charlia kako joj se skriva iz kauča.
***
Kao što znate tema prvog natjecanja je bila je:
Prvi Božić male Renesmee
Prijavljen je samo jedan rad koji će biti nagrađen. Umjesto ocjenjivanja, možete podijeliti svoje dojmove.
Svanulo je sivo jutro. Kiša je, svom svojom silinom tukla o prozore naše kolibe. Ležao sam u našem krevetu i pogledom tražio Bellu. Ona je u tom trenutku izašla iz kupaonice. Prišla mi je poput lahora, ovlaš dodirnula usnama kutak moje usne. Sjela je do mene, moje ruke nestale su u njezinoj gustoj, tamnoj kosi.
„Ljubavi, moramo danas u lov. Odgađaš već predugo.“ prošaputao sam, želeći skrenuti misli dok sam je promatrao u svom zagrljaju.
„Znam. Mogli bi otići do Charlia. Badnjak je i puno će mu značiti da dan provedemo kod njega i da ga pozovemo da sutra dođe na Božićni ručak kod Cullenovih.“ odgovorila mi je Bella. Njezini prsti već su istraživali moje lice kao da ga sada po prvi put vidi.
„Pa naravno. Pomoći ću mi unijeti jelku u kuću a Nessie i ti je možete ukrasiti. Nama svima će puno značiti da provedemo ovaj dan kod njega. Ali...samo pod jednim uvjetom!“
Zastala je i ukočila se od iznenađenja mojom posljednjom rečenicom.
„Kojim uvjetom?“ upitala je.
„ Da večer provedemo u našoj kolibi!“ ponosno sam odgovorio i već u slijedećem treptaju oka, jastuk mi je završio svom silinom po glavi. Jastuk kojim me je Bella gađala.
„Da li si to meni počeo čitati misli, mili?“ Samo sam se nasmijao na njezinu reakciju.
„A uz to, koliko puta ti moram reći da ne volim da kad našu kćer zoveš Nessie!“ nastavila je, tobože ljuta.
„Ma znam ali meni je Nessie samo naša draga, prekrasna kćer i nitko drugi.“
Nježno mi je utisnula poljubac , a ja sam ga željno dočekao. Moja ruka klizunla je niz njezina leđa.
„Hajde. Diži se iz kreveta. Čeka nas puno posla danas.“ prekinula je Bella našu igru na vrijeme.
„Evo, evo. Gospođo Cullen jako ste strogi jutros!“ nasmijao sam se njezinoj oštrini, pa sam nastavio „ Mislim da se nešto događa u dječjoj sobi... Ona sanja. Ajmo.“
Moja draga i ja tiho smo se ušuljali u sobu naše kćeri, u strahu da će je, nevrijeme koje je vani divljalo, omesti u njezinom mirnom snu. Međutim ona je spavala sa smješkom na usnicama, nožni prstići virili su ispod pokrivača. Sanjala je sve nas, a slike u njezinom umu izmjenjivale su se slike bez nekog posebnog reda, kao bljeskovi. Najprije kako mirno leži u naručju svoje mame, kako na mojim ramenima uživa u ludoj igri skakanja po drveću. Potom u igri s Alice i Jasperom i njezinom lopticom, zatim u hranjenju s Rosalie i Emmetom. U šetnji sa bakom Esme. A Esme joj je bila baka u svakom smislu te riječi, u svom umu mogao sam vidjeti divne osjećaje koji preplavili Esme od prvog trenutka kad je ugledala Nessie. Moglo bi se reći da bi je obuzela lagana groznica kad god bi Nessie bila prisutna. Njezinu nevjerovatnu sposobnost da voli, da stvara obiteljske veze i jača sve veze među nama, Nessie je samo produbila, dala joj novu dimenziju. Odjednom je u Nessinom um bila slika Carlisle kako se široko smije kad ju je ugledao da je sve gaze iz njegove liječničke torbe raširila na podu dnevnog boravka. Posljednja slika prije nego li se probudila bila je na travnjaku iza naše kolibe, ležala je oslonjena na bogato Jakovo krzno i igrala se njegovim ušima, a on je sve mirno trpio.
Bella ju je nježno podignula iz krevetića čim je otvorila oči. Još onako snenu dala ju je meni u naručje. Mislim da nema divnijeg, nježnijeg osjećaja nego kad primite svoje dijete na ruke . Moji zaštitnički nagoni koji su se probudili od kako sam upoznao Bellu, rođenjem naše kćeri produbili su da nisam ni sam znao koliko su duboki.
Njezina mama već je žurno pripremila svijetlo plavu haljinicu, posutu bijelim sitnim cvijetićima, cipelice, mašnice za kosu i sve ostalo što joj je namjeravala odjenuti taj dan. Bella ju je ponovno uzela i otišla sa Nessie u kupaonicu. Ostao sam sam u Nessinoj sobi. U kutu sobe ugledah nekakvu ogrlicu rastrganu do najsitnih dijelova. Stradala je u Nessinim pokušajima da utvrdi koliko je jaka. Možda joj je i Jake pomogao. Sjetio sam se da je to zapravo bio Arov poklon Belli. Na sreću, u tom trenutku došle su moje najdraže nazad u sobu pa sam potpuno zaboravio o čemu sam razmišljao.
Nessie mi je skočila u zagrljaj i ja sam je odjenuo. Dok sam je ja držao u rukama, Bella joj je pokušavala obući cipelice. Nije voljela nositi cipelice, već je najviše voljela biti bosa. No, nakon kratke borke, pošlo nam je za rukom našu malu tvrdoglavicu privoliti na cipele.
Nessie se našla između nas dvoje, pa je svoje male ručice objesila oko naših ramena koliko su one uspijevale dosegnuti. Poželio sam da ovaj trenutak može trajati vječno, ali morao sam se zadovoljiti tek trenutkom. Ionako ga mogu ponoviti kad god to poželim.
„Mislim da smo sada spremni za pokret.“ rekla je Bella.
„Idemo do djeda Charlia, dušo. I biti ćemo tamo cijeli dan. objasnio sam našoj kćeri.
„'oće doći Jake?“ pitala se naša kćer. kao i Belli , tako je i Nessie, Jacob postao važna karika u životu. Bio sam svjestan dobrobiti te činjenice ali i bojazni što donosi budućnost s njim.
„Nisam sigurna, ali vrlo vjerovatno. idemo provjeriti?“ rekla joj je Bella.
„Daaaaaaaaaa“ ciknula je Nessie.
Mi smo se pogledali jer nisamo baš očekivali takvu viku, međutim u njezinom umu već je bila slika njezinog dragog djeda Charlia kako joj se skriva iz kauča.
***
divno! ugodno si me iznenadila ;) imas smisla, i jedva cekam nastavak 