Aurora i život kojem se nije nadala
+2
Barbie Klaus
Aurora
6 posters
Mirror forum :: Parlaonica :: Talented!
Page 1 of 1
Aurora i život kojem se nije nadala
Aurora i život kojem se nije nadala
Poglavlje jedan: Nemoguće
Preskačući krovove zgrada,u noći hladnoj kao i moje oči,crne kao ugljen i pakao uhvatila sam miris sljedečeg nesretnika.Dok se toplina svježe krvi kretala kroz moje tijelo polako je nestajala euforija koju sam do tada osjecala.. Nekoliko minuta kasnije sam bila gotova sa svojom žrtvom i dok sam hladnokrvno bacala njegovo mlitavno tijelo na pod gadila sam se sama sebi,još jedan život je odnesen mojom krivicom.
Vidjevši mračnu šumu kako pruža svoje grane kao ruke koje će me spasiti nostalgije potrčala sam prema njoj - prema utočištu i zaštiti,te sam zalazila sve dublje pokušajući ostaviti prošlost i ono sto jesam iza sebe.Ma koliko god brzo trčala to nije bilo dovoljno da napokon osjetim mir. Sam Bog zna koliko sam sebe mrzila no zna da sam nju mrzila više, njene crvene oči,njenu vatrenu kosu, njezine spletke i laži, a ponajviše to što je ona kriva što sam čudovište. Trčeći tako svjsna da svoje misli nemogu potisnuti uzverala sam se na drvo i sklupčala na granu kao malo preplašeno dijete, što sam u duši i bila. Da sam mogla plakati suze bi mi se sad bešumno sljevale niz moju mramornu kožu,da sam ljudska vreli bi ih obrazi palili ali umjesto toga,raspadala sam se iznutra. Osvrnula sam se oko sebe; drveče što se protezalo u nebesa prekriveno vlažnom mahovinom stvaralo je čvrstu sjenu danju a noću se jedva probijao mjesečev sjaj , pupoljci cvijeća što su izvirali podsjetili su me na nevinost i nježnost, na normalnost i krhkost, na ljudskost. Pogledala sam svoje ruke , tako savršene, tako moćne ,tako nadljudski .....čudovišne,ruke čudovišta koje će zauvijek ostati to što je. Mrzila sam to što radim,iskreno jesam, no ništa nisam mogla promijeniti.
Skočila sam s grane i počela hodati sporim ljudskim koracima.Hodala sam pola sata kad sam ugledala mrtvu pumu - bilo je očito tko ju je ubio - bilo je očito da ju je ubio vampir.Stala sam ukopana kao da sam ugledala duha i refleksno počela trčati;trčati samo naprijed što dalje od toga,toga ... neznajući ni sama od čega. Misli su mi vrištale : nemoguće, to nije moguće, ili krivo si vidjela no onaj mali dio mog realnog mozga što je ostao, znao je da je ipak moguče jer vidjela sam to vlastitim očima.Čuvši žubor rjeke pohitala da se prema njoj da se umijem i razbistrim um.Trčeći pogleda prikovanog dolje potpuno ništa ne misleći ,sa popuno praznim umom – što mi se nikad nije desilo- došla sam do rijeke i sa olakšanjem umila lice.Ledena voda iz rijeke je doista pomogla da se smirim.
Jedno sam vrijeme samo gledala svoj odraz u rijeci i pokušavala svoje oči zamijeni s prijašnjim ljuskim očima boje rijeke-sivomodre, pokušala sam zamisliti da ponovo imam svoje nesavršeno ljudsko tijelo no sva sječanja prije no što sam postala čudovište su bila mutna i nejasna; svativši da ništa nemogu promijeniti dignula sam se i oprezno pogledala naprijed kao da ću ponovo ugledati onu ubijenu pumu.No nisam ugledala sam nešto sto puta gore – nečiji dom koji tim ljudima koji žive u njemu znači sigurnost i toplinu a pošto sam baš ja morala nabasati na njih nestati će i sigurnost i toplina.
Udahnula sam prije no što sam se uspijela spriječiti .Tada su se dogodile dvije stvari: prva je olakšanje jer je bilo očito da u ovoj kući ne žive ljudi-barem ne oni koji mi dovoljno primamljivo mirišu da ih odem okusiti.Druga je stvar bila loša; ova nastabla nije bila dom već silueta nekim vampirima, mnogim vampirima.
Premda je svaka stanica u mom tijelu govorila da odem, da se maknem, da je to njihov teritorij –nisam se pomakla unatrag ni milimetar.Baš naprotiv nešto me je vuklo naprijed i preskočivši rijeku u jednom skoku krenula sam prema staklenoj kući.
Last edited by Lejla on Thu 24 Nov - 11:32:59; edited 2 times in total
Aurora- Pokraj tebe
- Grad : Zagreb
Age : 27
Broj postova : 1250
Mirror novac : 1102
Primljeno likeova : 6
Join date : 2011-07-26
Re: Aurora i život kojem se nije nadala
Rad je solidan...nazovimo ga tako..Medjutim,fali ti opisa,ne opisujes sa takvom zestinom da i nas natjeras da osjetimo isto...Pises klasicnu pricu..radnja se neprestano odvija..a nigdje se ne zaustavis dovoljno da nas uhvati jeza..bas kada se zainteresujem za neku radnju,ocekujem neke opise,osjecanja,malo vise Aurorinog (ako je to ona) razmisljanja ti naglo predjes na neku drugu radnju..dobro je,ne kazem da nije ali se jos dosta treba doraditi da bi bilo to ono sto zelis
Barbie Klaus- Pokraj tebe
- Age : 27
Broj postova : 861
Mirror novac : 448
Primljeno likeova : 4
Join date : 2011-07-25
Re: Aurora i život kojem se nije nadala
dodala malo opisa jel bolje?
Aurora- Pokraj tebe
- Grad : Zagreb
Age : 27
Broj postova : 1250
Mirror novac : 1102
Primljeno likeova : 6
Join date : 2011-07-26
Re: Aurora i život kojem se nije nadala
Preskačući krovove zgrada,u noći hladnoj kao i moje oci,crne kao ugljen i pakao uhvatila sam miris sljedečeg nesretnika.Dasa,dok se toplota svjeze krvi kretala kroz moje tijelo polahko je nestajala euforija koju sam do tada osjecala,voljela sam se uporedjivati sa narkomanom u krizi,krv je bila moja droga. Nekoliko minuta kasnije sam bila gotova sa svojom zrtvom i dok sam hladnokrvno bacala njegovo mlitavno tijelo na pod gadila sam se sama sebi,jos jedan zivot je odnesen mojom krivicom.Valjda je to zakon grabljivca i plijena.
Vidjevši mračnu šumu kako pruža svoje grane kao ruke koje će me spasiti nostalgije potrčala sam prema njoj ,kao prema utočištu ,te sam zalazila sve dublje pokušajući ostaviti prošlost i ono sto sam iza sebe, no koliko god brzo trčala to nije bilo dovoljno da napokon osjetim mir.
Trčeći tako svjsna da svoje misli nemogu potisnuti uzverala sam se na drvo i sklupčala na granu kao malo preplašeno dijete što sma u duši i bila. Da sam mogla plakati suze bi mi se sad bešumno sljevale niz moju mramornu kožu,ali umjesto toga,raspadala sam se iznutra. Osvrnula sam se oko sebe; drveče što se protezalo u nebesa prekriveno vlažnom mahovinom stvaralo je čvrstu sjenu danju a noću se jedva probijao mjesečev sjaj , pupoljci cvijeća što su izvirali podsjetili su me na nevinost i nježnost, na normalnost i krhkost, na ljudskost. Pogledala sam svoje ruke ljudskom oku savršene, tako moćne ,tako nadljudski .....za mene ruke čudovišta,čudovišta koje će zauvijek ostati to što jeste. Mrzila sam to što radim,iskrneo jesam.Ježila sam se na svaku izgovorenu riječ "vampir",odbijala sam sebe nazvati tako.Na nekoliko trenutaka sam uspijevala i zaboraviti šta sam,ali baš u tom trenutku u glavu mi udari ljudski miris,mahnita potreba za krvi i istina o tome šta sam ponovo izađe na vidjelo.
Ovo je tvoj prvi dio uz malo moje dorade..Izbacila sma jedan dio kada nisam kontala o kome pricas..opisivala si sebe i iznenada presla na nekoga drugog??
Vidjevši mračnu šumu kako pruža svoje grane kao ruke koje će me spasiti nostalgije potrčala sam prema njoj ,kao prema utočištu ,te sam zalazila sve dublje pokušajući ostaviti prošlost i ono sto sam iza sebe, no koliko god brzo trčala to nije bilo dovoljno da napokon osjetim mir.
Trčeći tako svjsna da svoje misli nemogu potisnuti uzverala sam se na drvo i sklupčala na granu kao malo preplašeno dijete što sma u duši i bila. Da sam mogla plakati suze bi mi se sad bešumno sljevale niz moju mramornu kožu,ali umjesto toga,raspadala sam se iznutra. Osvrnula sam se oko sebe; drveče što se protezalo u nebesa prekriveno vlažnom mahovinom stvaralo je čvrstu sjenu danju a noću se jedva probijao mjesečev sjaj , pupoljci cvijeća što su izvirali podsjetili su me na nevinost i nježnost, na normalnost i krhkost, na ljudskost. Pogledala sam svoje ruke ljudskom oku savršene, tako moćne ,tako nadljudski .....za mene ruke čudovišta,čudovišta koje će zauvijek ostati to što jeste. Mrzila sam to što radim,iskrneo jesam.Ježila sam se na svaku izgovorenu riječ "vampir",odbijala sam sebe nazvati tako.Na nekoliko trenutaka sam uspijevala i zaboraviti šta sam,ali baš u tom trenutku u glavu mi udari ljudski miris,mahnita potreba za krvi i istina o tome šta sam ponovo izađe na vidjelo.
Ovo je tvoj prvi dio uz malo moje dorade..Izbacila sma jedan dio kada nisam kontala o kome pricas..opisivala si sebe i iznenada presla na nekoga drugog??
Barbie Klaus- Pokraj tebe
- Age : 27
Broj postova : 861
Mirror novac : 448
Primljeno likeova : 4
Join date : 2011-07-25
Re: Aurora i život kojem se nije nadala
ne stalno sam opisivala sebe jedina zamjerka ne viđa mi se ono o drozi sve ostalo super i ovo da je ponovo nanjušila čovjka to mi se ne sviđa tj nisam tako zamislila
pitaj što ti nije jasno
pitaj što ti nije jasno
Aurora- Pokraj tebe
- Grad : Zagreb
Age : 27
Broj postova : 1250
Mirror novac : 1102
Primljeno likeova : 6
Join date : 2011-07-26
Re: Aurora i život kojem se nije nadala
aha onaj opis nje taj opis završava kad veli da su je cullenovi ubili
Aurora- Pokraj tebe
- Grad : Zagreb
Age : 27
Broj postova : 1250
Mirror novac : 1102
Primljeno likeova : 6
Join date : 2011-07-26
Re: Aurora i život kojem se nije nadala
Preskačući krovove zgrada,u noći hladnoj kao i moje oci,crne kao ugljen i pakao uhvatila sam miris sljedečeg nesretnika.Dok se toplina svjeze krvi kretala kroz moje tijelo polako je nestajala euforija koju sam do tada osjecala.. Nekoliko minuta kasnije sam bila gotova sa svojom žrtvom i dok sam hladnokrvno bacala njegovo mlitavno tijelo na pod gadila sam se sama sebi,jos jedan zivot je odnesen mojom krivicom.
Vidjevši mračnu šumu kako pruža svoje grane kao ruke koje će me spasiti nostalgije potrčala sam prema njoj ,kao prema utočištu i zaštiti,te sam zalazila sve dublje pokušajući ostaviti prošlost i ono sto sam iza sebe, no koliko god brzo trčala to nije bilo dovoljno da napokon osjetim mir. Sam Bog zna koliko sam se mrzila no zna da sam nju mrzila više, njene crvene oči,njezinu vatrenu kosu, njezine spletke i laži a ponajviše što je ona kriva što sam čudovište. Trčeći tako svjsna da svoje misli nemogu potisnuti uzverala sam se na drvo i sklupčala na granu kao malo preplašeno dijete što sam u duši i bila. Da sam mogla plakati suze bi mi se sad bešumno sljevale niz moju mramornu kožu,da sam ljudska vreli bi ih obrazi palili ali umjesto toga,raspadala sam se iznutra. Osvrnula sam se oko sebe; drveče što se protezalo u nebesa prekriveno vlažnom mahovinom stvaralo je čvrstu sjenu danju a noću se jedva probijao mjesečev sjaj , pupoljci cvijeća što su izvirali podsjetili su me na nevinost i nježnost, na normalnost i krhkost, na ljudskost. Pogledala sam svoje ruke , tako savršene, tako moćne ,tako nadljudski .....čudovišne,ruke čudovišta koje će zauvijek ostati to što je. Mrzila sam to što radim,iskreno jesam, no ništa nisam mogla promijeniti.
Skočila sam s grane i počela hodati sporim ljidskim koracima.Hodala sam pola sata kad sam ugledala mrtvu pumu - bilo je očito tko ju je ubio - bilo je očito da ju je ubio vampir.Stala sam ukopana kao da sam ugledala duha i refleksno počela trčati;trčati samo naprijed što dalje od toga,toga ... neznajući ni sama od čega. Misli su mi vrištale : nemoguće, to nije moguće, ili krivo si vidjela no onaj mali dio mog realnog mozga što je ostao znao je da je ipak moguče jer vidjela sam to vlastitim očima.Čuvši žubor rjeke pohitala da se prema njoj da se umijem i razbistrim um.Trčeći pogleda prikovanog dolje potpuno ništa ne misleći ,sa popuno praznim umom – što mi se nikad nije desilo- došla sam do rijeke i sa olakšanjem umila lice.Ledena voda iz rijeke je doista pomogla da se smirim.
Jedno sam vrijeme samo gledala svoj odraz u rijeci i pokušavala svoje oči zamijeni s prijašnjim koje su bile boje rijeke-sivomodre, pokušala sam zamisliti da ponovo imam svoje nesavršeno ljudsko tijelo no sva sječanja prije no što sam postala čudovište su bila mutna i nejasna; svativši da ništa nemogu promijeniti dignula sam se i oprezno pogledala naprijed kao da ću ponovo ugledati onu ubijenu pumu.No nisam ugledala sam nešto sto puta gore – nečji dom koji tim ljudima koji žive u njemu znači sigurnost i toplinu a pošto sam baš ja morala nabasati na njih nestati će oboje.
Udahnula sam prije no što sam se uspijela spriječiti .Tada su se dogodile dvije stvari: prva je olakšanje jer je bilo očito da u ovoj kući ne žive ljudi-barem ne oni koji mi dovoljno primamljivo mirišu da ih odem okusiti.Druga je stvar bila loša ova nastabla nije bila dom već silueta nekim vampirima.
Premda je svaka stanica u mom tijelu govorila da odem da se maknem da je to njihov teritorij –nisam se pomakla unatrag ni milimetar.Baš naprotiv nešto me je vuklo naprijed i preskočivši rijeku u jednom skoku krenula sam prema toj staklenoj kući.
Ovako ovo sam ja napisala Adna malo prepravila ja malo prepravila Adnino da se uklopi u moju viziju priče i tako uglavnom Adna hvala i što mislite?
Vidjevši mračnu šumu kako pruža svoje grane kao ruke koje će me spasiti nostalgije potrčala sam prema njoj ,kao prema utočištu i zaštiti,te sam zalazila sve dublje pokušajući ostaviti prošlost i ono sto sam iza sebe, no koliko god brzo trčala to nije bilo dovoljno da napokon osjetim mir. Sam Bog zna koliko sam se mrzila no zna da sam nju mrzila više, njene crvene oči,njezinu vatrenu kosu, njezine spletke i laži a ponajviše što je ona kriva što sam čudovište. Trčeći tako svjsna da svoje misli nemogu potisnuti uzverala sam se na drvo i sklupčala na granu kao malo preplašeno dijete što sam u duši i bila. Da sam mogla plakati suze bi mi se sad bešumno sljevale niz moju mramornu kožu,da sam ljudska vreli bi ih obrazi palili ali umjesto toga,raspadala sam se iznutra. Osvrnula sam se oko sebe; drveče što se protezalo u nebesa prekriveno vlažnom mahovinom stvaralo je čvrstu sjenu danju a noću se jedva probijao mjesečev sjaj , pupoljci cvijeća što su izvirali podsjetili su me na nevinost i nježnost, na normalnost i krhkost, na ljudskost. Pogledala sam svoje ruke , tako savršene, tako moćne ,tako nadljudski .....čudovišne,ruke čudovišta koje će zauvijek ostati to što je. Mrzila sam to što radim,iskreno jesam, no ništa nisam mogla promijeniti.
Skočila sam s grane i počela hodati sporim ljidskim koracima.Hodala sam pola sata kad sam ugledala mrtvu pumu - bilo je očito tko ju je ubio - bilo je očito da ju je ubio vampir.Stala sam ukopana kao da sam ugledala duha i refleksno počela trčati;trčati samo naprijed što dalje od toga,toga ... neznajući ni sama od čega. Misli su mi vrištale : nemoguće, to nije moguće, ili krivo si vidjela no onaj mali dio mog realnog mozga što je ostao znao je da je ipak moguče jer vidjela sam to vlastitim očima.Čuvši žubor rjeke pohitala da se prema njoj da se umijem i razbistrim um.Trčeći pogleda prikovanog dolje potpuno ništa ne misleći ,sa popuno praznim umom – što mi se nikad nije desilo- došla sam do rijeke i sa olakšanjem umila lice.Ledena voda iz rijeke je doista pomogla da se smirim.
Jedno sam vrijeme samo gledala svoj odraz u rijeci i pokušavala svoje oči zamijeni s prijašnjim koje su bile boje rijeke-sivomodre, pokušala sam zamisliti da ponovo imam svoje nesavršeno ljudsko tijelo no sva sječanja prije no što sam postala čudovište su bila mutna i nejasna; svativši da ništa nemogu promijeniti dignula sam se i oprezno pogledala naprijed kao da ću ponovo ugledati onu ubijenu pumu.No nisam ugledala sam nešto sto puta gore – nečji dom koji tim ljudima koji žive u njemu znači sigurnost i toplinu a pošto sam baš ja morala nabasati na njih nestati će oboje.
Udahnula sam prije no što sam se uspijela spriječiti .Tada su se dogodile dvije stvari: prva je olakšanje jer je bilo očito da u ovoj kući ne žive ljudi-barem ne oni koji mi dovoljno primamljivo mirišu da ih odem okusiti.Druga je stvar bila loša ova nastabla nije bila dom već silueta nekim vampirima.
Premda je svaka stanica u mom tijelu govorila da odem da se maknem da je to njihov teritorij –nisam se pomakla unatrag ni milimetar.Baš naprotiv nešto me je vuklo naprijed i preskočivši rijeku u jednom skoku krenula sam prema toj staklenoj kući.
Ovako ovo sam ja napisala Adna malo prepravila ja malo prepravila Adnino da se uklopi u moju viziju priče i tako uglavnom Adna hvala i što mislite?
Aurora- Pokraj tebe
- Grad : Zagreb
Age : 27
Broj postova : 1250
Mirror novac : 1102
Primljeno likeova : 6
Join date : 2011-07-26
Re: Aurora i život kojem se nije nadala
Lejla
mislim da uopće nije loše, naprotiv.
Jako bi cijenila kad bi bila objavljen samo konačna verzija priče. Ovu zadnju verziju prilično je teško čitati jer ima dosta pravopisnih grešaka, pa sam se na nekim mjestima izgubila i neke mi rečenice nisu smislene.
Griješiš dosta sa č i ć ili ije i je.
Ali meni je ok. Samo nastavi pisati
mislim da uopće nije loše, naprotiv.
Jako bi cijenila kad bi bila objavljen samo konačna verzija priče. Ovu zadnju verziju prilično je teško čitati jer ima dosta pravopisnih grešaka, pa sam se na nekim mjestima izgubila i neke mi rečenice nisu smislene.
Griješiš dosta sa č i ć ili ije i je.
Ali meni je ok. Samo nastavi pisati
Dea- Broj postova : 2270
Mirror novac : 3458
Primljeno likeova : 4
Join date : 2011-07-17
Re: Aurora i život kojem se nije nadala
ma nisam pazila na ije i je i č i ć a i najvjerojatnije misliš da je bilo c umjesto č ili ć te z umjesto ž pa ti je bilo teže pročitati
inače ja sam naviknuta da to automatski pročitam sa č ili ž pa nisam ni primjetila hahah
Hvala Dea
inače ja sam naviknuta da to automatski pročitam sa č ili ž pa nisam ni primjetila hahah
Hvala Dea
Aurora- Pokraj tebe
- Grad : Zagreb
Age : 27
Broj postova : 1250
Mirror novac : 1102
Primljeno likeova : 6
Join date : 2011-07-26
Re: Aurora i život kojem se nije nadala
Baš sam se spremala i ja komentirati, pravopis, ali je to več učinila Dea. Malo pripaziti na interpunkcijske znakove i razmake iza njih, na negaciju, i ovo što je Dea rekla (sa č i ć i ja loše stojim, pa se neću izjašnjavati).
Inače, prvu verziju sam ja malo prepravljala, ali neke mi rečenice nisu jasne:
Stala sam ukopana na mjestu kao da sam ugledala duha ili vraga u jednu ruku od straha i refleksno počela trčati, trčati samo naprijed što dalje od toga,toga ...
No nisam ugledala sam nešto sto puta gore – nečji dom, koji tim stanarima znači sigurnost i toplinu, a pošto sam baš ja morala nabasati na njih, nestati će oboje.
Sasvim refleksno, udahnula sam prije no što sam se uspjela spriječiti. Tada su se dogodile dvije stvari: prva je olakšanje, jer je bilo očito da u ovoj kući ne žive ljudi-barem ne oni koji mi primamljivo mirišu, zapravo uhvatila sam još jedan miris, fin, no nimalo jak, pa sam se bez problema odhrvala da ga odem okusiti. Druga stvar, loša, ova nastamba nije bila dom, to je bila silueta nekim vampirima. Jer, razlog zbog čega mi onaj miris nije bio baš tako jako primamljiv, je taj što je bio pomiješan sa vampirsim mirisom.
Inače, prvu verziju sam ja malo prepravljala, ali neke mi rečenice nisu jasne:
Stala sam ukopana na mjestu kao da sam ugledala duha ili vraga u jednu ruku od straha i refleksno počela trčati, trčati samo naprijed što dalje od toga,toga ...
No nisam ugledala sam nešto sto puta gore – nečji dom, koji tim stanarima znači sigurnost i toplinu, a pošto sam baš ja morala nabasati na njih, nestati će oboje.
Sasvim refleksno, udahnula sam prije no što sam se uspjela spriječiti. Tada su se dogodile dvije stvari: prva je olakšanje, jer je bilo očito da u ovoj kući ne žive ljudi-barem ne oni koji mi primamljivo mirišu, zapravo uhvatila sam još jedan miris, fin, no nimalo jak, pa sam se bez problema odhrvala da ga odem okusiti. Druga stvar, loša, ova nastamba nije bila dom, to je bila silueta nekim vampirima. Jer, razlog zbog čega mi onaj miris nije bio baš tako jako primamljiv, je taj što je bio pomiješan sa vampirsim mirisom.
Re: Aurora i život kojem se nije nadala
ja opezt ne kontam isti dio price...kada u opis ubacujes nekoga novog moras bar jednom recenicom reci o kome pricas,izdvojiti to kao misli aurore i naglasiti kada zavrsava
Barbie Klaus- Pokraj tebe
- Age : 27
Broj postova : 861
Mirror novac : 448
Primljeno likeova : 4
Join date : 2011-07-25
Re: Aurora i život kojem se nije nadala
Arogantna Kraljica wrote:ja opezt ne kontam isti dio price...kada u opis ubacujes nekoga novog moras bar jednom recenicom reci o kome pricas,izdvojiti to kao misli aurore i naglasiti kada zavrsava
hm ne kužim htjela sam da ona riječ nju bude ukošena no jednostavno nisam mogla ukositit tekst bi mi stalno biježao
što se tiče tebe Dec ovo što si citirala pojedine djelove teksta tu su greške to nerazumiješ ili si to prepravila?
Aurora- Pokraj tebe
- Grad : Zagreb
Age : 27
Broj postova : 1250
Mirror novac : 1102
Primljeno likeova : 6
Join date : 2011-07-26
Re: Aurora i život kojem se nije nadala
Super je lejlice no moram se složiti s Deom. Kada prvi puta predstavljaš svoj rad moraš paziti da on bude fantastičan. Mnogo grešaka u pravopisu ga čine neprivlačnim. Č & ć te razmaci poslije interpuncije, sve to utječe na dojam. Inače je tekst divan :D
Aaradhya- Baba B
- Broj postova : 1481
Mirror novac : 1643
Primljeno likeova : 6
Join date : 2011-07-17
Re: Aurora i život kojem se nije nadala
Pa ne znam lejla..ne kontam o kome tu pricas..npr da si napislaa
iznedana mi novi talas misli zapljunu glavu.slike (pa ime te o kojoj pise) koje me vec dugo proganjaju (sad ide sav tvoj opis) naglo se prenuh iz misli,jos uvijek pod utiskom tek vidjenog...
iznedana mi novi talas misli zapljunu glavu.slike (pa ime te o kojoj pise) koje me vec dugo proganjaju (sad ide sav tvoj opis) naglo se prenuh iz misli,jos uvijek pod utiskom tek vidjenog...
Barbie Klaus- Pokraj tebe
- Age : 27
Broj postova : 861
Mirror novac : 448
Primljeno likeova : 4
Join date : 2011-07-25
Re: Aurora i život kojem se nije nadala
mislim da sam ih pojasnila u drugoj verziji
Aurora- Pokraj tebe
- Grad : Zagreb
Age : 27
Broj postova : 1250
Mirror novac : 1102
Primljeno likeova : 6
Join date : 2011-07-26
Re: Aurora i život kojem se nije nadala
lejla jako mi se svidjela priča
kad će nastavak?
kad će nastavak?
Bella's nudger-
Broj postova : 2426
Mirror novac : 2854
Primljeno likeova : 4
Join date : 2011-07-28
Mirror forum :: Parlaonica :: Talented!
Page 1 of 1
Permissions in this forum:
You cannot reply to topics in this forum
|
|