Moj život ispočetka

Ovo je neka moja prica o srednjoskolki koja se uklapa u svoju novu okolinu...Nadam se da ce vam se svidjeti,postavljat cu nastavke kad stignem

Po ko zna koji put proživljavamo isti prizor.Moji roditelji kako se užurbano spremaju,bez nekog redoslijeda trpaju stavri u auto,moja sestra od 5 godina kako plače za nekom svojom prijateljicom i ja,koja,pa i ne znam baš šta ja radim.Sjedim na stepenicama našeg trijema,još jednom upijajuči što više prizora kojih ću se sjećati još dugo.Ovo nam je već peta selidba za mojih 15 godina.Tek sam pronašla prijatelje,radovala se srednjoj i sada saznala...da oet odlazimo.
MOji roditelji su naučnici te se mnogo selimo.Žele nam najbolje,znam to ali se zapitam znaju li kako se mi osjećamo.Žele da što više vidimo,ali ne znaju koliku mržnju prema njima osjećam kada svaki put moram reći "Zbogom" mojim tek stećenim prijateljima jer,pa jer opet selim.
Čujem mamu i tatu,još jedna svađa ali nije mi bitno.Osjetim vrelu suzu kako se sliva niz moj lice,i s njom potpuno iskljućujem roditelje iz svojih misli.

Veselim se vašim radovima. Drago mi je što pišete, što se izražavate i na ovaj način.



Samo mala napomena, svima koji postavljaju svoje tekstove! Pregledajte svoj tekstove, ispravite greške ako ih ima, kako bi sve bilo čitko i jasno.

Samo nastavite!

Super je Adna, bilo bi još bolje da si ju još malo produžila za prvi puta kako bi se stekao što bolji utisak. Inače je fantastična.

Dec znas da me mrzi...
Ness mrzilo me vise da pisem sad,moram da ucim xD
To sma se momentalno sjetila i otkucala

Probudila sam se sa mučninom i predpostavih da već dugo putujemo,ovaj osjećaj nelagode tokom vožnje sam vec dobro poznavala.Moja sestra Viktorija,sjedila je i veselo se igrala sa lutkicom,kao da je uspjela već izbrisati svu tugu.Nekada sam joj se iskreno divila.
Iznenada,auto se zaustavi i ja po prvi put ugledah našu novu kuću,iskreno sam se nadala i posljednju.Majka je veselo ciknula nabrajajući nam prednosti novog mjesta,pitam se zašto jednom ne bude fer i ne spomene koliko je odvratno svako novo mjesto.Izašla sam ignorišući njen glas i prešla pogledom po susjedstvu.Kuće su bile pretežno iz viktorijanskog doba,kao da su stale u vremenu.Blagi povjetarac mi je mrsio kosu dok je sunce milovalo moje obraze.Roditelji su unijeli stvari a ja sjedoh na trijem moleći Boga da me već jednom uzme.Pred moje noge pade nešto u obliku lopte a kada sam pogledala pred sebe pomislila sam da me Bog konačno ćuo i poslao svog najljepšeg anđela.Samo sam tako mogla opisati dečka pred sobom....

opa , super super, nadam se nastavku uskoro! bas me interesira :D

sad dolazimo na pitanje da li da ostane klasika ili da umijesam nadnaravno xD
cim to odlucim pisem dalje